Digitalizacija i AI tehnologije jedan su od glavnih akceleratora poslovne produktivnosti. Automatizacija rutinskih zadataka, brz pristup znanju te AI asistenti za analizu podataka, pripremu sastanaka i sažimanje informacija ubrzali su donošenje odluka i značajno olakšali svakodnevne radne procese.
Prosječna osoba u jednom danu primi onoliko informacija koliko je netko u 15. stoljeću primio tijekom cijelog života, a upravo su digitalni alati omogućili da se s tom količinom informacija uopće možemo nositi.
No, paralelno s time, u organizacijama sve češće čujemo isti signal: zaposlenici rade više nego ikad.
U prosjeku prekidamo posao svake dvije minute, odnosno 275 puta u danu
Ne zato što alati ne funkcioniraju, već zato što se digitalno okruženje ubrzano razvija i postaje sve kompleksnije, dok se potrebne vještine za rad u takvom okruženju često ne razvijaju istom dinamikom. Kada se digitalni alati uvode zato što su u trendu, bez jasnog strateškog okvira, kompetencija i strukturiranih i jasnih procesa, rezultat često nije veća učinkovitost, već suprotno — veće opterećenje koje nastaje kao posljedica stalnog prebacivanja između zadataka, nejasnih prioriteta, procesa i disperzije fokusa. Prema Microsoft Work Trend Indexu 2025, zaposlenici su tijekom radnog dana prekinuti u svom radu u prosjeku svakih dvije minute, odnosno 275 puta u danu.
Takvo okruženje stvara osjećaj informacijskog preopterećenja i stalne hitnosti, odnosno digitalni overload, koji dugoročno negativno utječe na kvalitetu rada, donošenje odluka i ukupnu produktivnost. Paradoksalno, alati koji su uvedeni kako bi olakšali rad u tom trenutku postaju izvor dodatnog pritiska.
Zašto neki zaposlenici u istom okruženju ipak briljiraju?
Zanimljivo je da digitalno okruženje ne djeluje jednako na sve zaposlenike. Dok se dio njih bori s gubitkom fokusa i osjećajem preopterećenosti, drugi u istim uvjetima postižu vrhunske rezultate. Tijekom selekcijskih procesa za visoko digitalizirane pozicije primjećujemo da ključna razlika ne leži u broju korištenih alata, već u načinu na koji se njima upravlja.
Ti zaposlenici izrazito su vješti u upravljanju informacijama: filtriraju, sažimaju i strukturiraju sadržaj prije dijeljenja, komuniciraju jasno i sa zaključkom te definiraju sljedeće korake. Time smanjuju konfuziju, potrebu za dodatnim sastancima i beskonačnim follow-up porukama, što direktno smanjuje digitalni overload na razini cijelog tima.
Važno je naglasiti da takvi zaposlenici AI alate ne koriste za generiranje dodatne količine sadržaja i „buke“, već kao sredstvo za optimizaciju načina rada. Umjesto nekritičkog korištenja svih dostupnih funkcionalnosti, oni alate prilagođavaju stvarnim potrebama i koriste ih za ubrzavanje workflow‑a, sažimanje informacija, strukturiranje razmišljanja i pripremu kvalitetnih odluka.
Ključno je da:
- zadržavaju kontrolu nad procesom
- jasno definiraju što žele postići
- svjesno postavljaju granice korištenja
- prepoznaju kada alat doprinosi radu, a kada postaje distrakcija
Upravo ta sposobnost upravljanja tehnologijom omogućuje im da zadrže fokus, smanje digitalni overload i ostvaruju visoku produktivnost u kompleksnom digitalnom okruženju.
Uvođenje AI-a: gdje organizacije najčešće griješe
Organizacije danas s razlogom ulažu značajna sredstva u digitalne i AI tehnologije, no samo ulaganje u alate ne jamči automatski rast produktivnosti. Bez paralelnog razvoja vještina postoji rizik da se njihov potencijal ne iskoristi, dok se istovremeno povećava količina informacija, distrakcija i osjećaj stalne urgentnosti. Upravo taj fenomen naziva se productivity paradox, situacija u kojoj tehnologija postoji, ali nedostaju ključne vještine i kompetencije koje omogućuju da se njezin potencijal zaista iskoristi.
Prema EY 2025 Work Reimagined istraživanju, 64% zaposlenika navodi da im se opseg posla povećao u posljednjih godinu dana, dok svega 5% njih koristi AI na način koji zaista transformira način rada.
Ovaj jaz često postaje vidljiv već tijekom selekcijskih procesa. Kandidati mogu imati iskustvo rada s AI alatima i digitalnim sustavima, no ako pritom teško strukturiraju razmišljanje, ne komuniciraju jasno ili gube fokus, jasno je da im nedostaju ključne vještine potrebne za učinkovit rad u kompleksnom digitalnom okruženju. Iako organizacije sve više ulažu u digitalizaciju i traže tzv. AI‑ready zaposlenike, rastu i očekivanja u pogledu produktivnosti. U tom kontekstu, ključno pitanje postaje kakvo radno okruženje organizacije moraju stvoriti kako bi privukle i zadržale zaposlenike koji u takvom okruženju mogu dugoročno funkcionirati.
Zaposlenici koji su uspješni u visoko digitaliziranim sustavima u pravilu traže jasno definirane procese, strukturirane načine rada, smislene prioritete i određenu razinu autonomije u upravljanju vlastitim zadacima. Organizacije koje nude pregledne radne procese, jasna očekivanja, razumnu količinu alata i kulturu fokusirane komunikacije u pravilu lakše privlače kandidate koji znaju upravljati tehnologijom, umjesto da njome budu preplavljeni.
Bez razvoja vještina za “AI ready zaposlenike” — nema povrata na ulaganje
Čak i kad se zaposle pojedinci koji znaju upravljati tehnologijom i AI alatima, njihov dugoročni doprinos ovisi o kontinuiranom ulaganju u daljnji razvoj vještina.
EY 2025 Work Reimagined istraživanje pokazalo je da samo 12% zaposlenika ima adekvatnu edukaciju za učinkovito korištenje AI alata. Organizacije koje u tom segmentu zaostaju često se suočavaju sa situacijom u kojoj značajna ulaganja u tehnologiju ne rezultiraju očekivanim rastom produktivnosti, dok zaposlenici istovremeno osjećaju povećano radno opterećenje i sve veći pritisak.
Rješenje se ne nalazi u smanjenju digitalizacije, već u njezinoj nadogradnji kroz razvoj mekih vještina zaposlenika koje će im omogućiti da uspješno funkcioniraju u takvom okruženju i zaista budu produktivniji. Ključne postaju vještine poput selekcije i obrade informacija, jasne i strukturirane komunikacije, svjesnog postavljanja prioriteta te upravljanja fokusom i distrakcijama. Upravo zahvaljujući tim vještinama zaposlenici mogu koristiti AI kao alat koji pojednostavljuje i ubrzava rad, umjesto da ga dodatno komplicira. To su vještine koje se mogu učiti i razvijati, primjerice kroz ciljane edukacije za razvoj profesionalnih vještina, a nužne su ne samo za povećanje produktivnosti, nego i za očuvanje mentalnog zdravlja zaposlenika.
U konačnici, pitanje produktivnosti u digitalnom dobu nije pitanje više ili manje tehnologije, već kvalitete njezine primjene. AI i digitalni alati danas predstavljaju snažnu konkurentsku prednost, ali njihova stvarna vrijednost ostvaruje se tek kada su integrirani u jasan način rada i praćeni razvojem vještina koje omogućuju fokusirano, strukturirano i svjesno korištenje tehnologije. Organizacije koje digitalnu transformaciju promatraju isključivo kroz prizmu alata riskiraju productivity paradox, dok one koje paralelno ulažu u razvoj ljudi stvaraju održivo visoku produktivnost, bolje donošenje odluka i zdravije radno okruženje.
Treba vam brz pomak u razvoju kompetencija? Pogledajte naše sprint programe među kojima se nalaze programi za upravljanje stresom, vremenom, ciljevima, promjenama i pronađite najbolju kombinaciju za vaš tim.
